查看文章

Problematika priznavanja i mjerenja, odnosno računovodstvenog tretmana financijskih instrumenata jedno je od najintrigantnijih pitanja u suvremenoj računovodstvenoj teoriji i praksi koja podjednako zaokuplja računovodstvene „teoretičare “i računovodstvene „praktičare “. Naime, dugo nije postojao konsenzus između računovođa u pogledu priznavanja i mjerenja financijskih instrumenata te računovodstvenog evidentiranja promjena vrijednosti financijskih instrumenata između dva izvještajna datuma. Upravo taj izostanak jedinstvenog konsenzusa između računovođa osnovni je razlog što se MRS 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje (MRS 39) razvijao gotovo deset godina te konačno počeo s primjenom 01. siječnja 2003. godine. Osnovni „kamen spoticanja “između računovođa u pogledu priznavanja i mjerenja financijskih instrumenata odnosi se na naknadno mjerenje financijskih instrumenata. Jedan dio računovođa smatrao je da se u suvremenim uvjetima razvijenog globalnog financijskog tržišta financijski instrumenti trebaju mjeriti primjenom koncepta fer vrijednosti (kod početnog i naknadnog mjerenja) pri čemu je primjereno promjene fer vrijednosti priznavati kroz dobit ili gubitak. Drugi dio računovođa koji je sklon primjeni koncepta troška (odnosno konzervativnom računovodstvu) nikako nije mogao prihvatiti primjenu koncepta fer vrijednosti kod naknadnog mjerenja financijskih instrumenata te, posebice, priznavanje nerealiziranih dobitaka od povećanja fer vrijednosti u dobit ili gubitak.„Sukob “između pristaša koncepta fer vrijednosti i pristaša koncepta troška nije završio izdavanjem MRS-a 39, već se taj sukob i dalje …