查看文章

Ispitivanje stava ljudi u Hrvatskoj prema vukovima, putem razgovora ispunjeno je 106 anketnih listića s po 12 grupa pitanja o vukovima. Po 53 ispitane osobe bile su iz područja koje je stanište vuka (» ruralni «—Gorski kotar) i iz gradskih područja (» urbani «—Karlovac i Zagreb). Rezultati su uspoređeni sa sličnim anketama provedenim 1983. i 1986/87.(Gyorgy 1984, Huber i sur. 1992). Dokazana je vrlo pozitivna promjena u općem stavu ljudi prema vukovima u Hrvatskoj u zadnjih 6 ili 10 godina. Postotak ljudi koji smatraju da je vuk štetan kao vrsta pao je s 42% u 1983. na 25% u 1993.(Hi2= 10.2). U 1983. čak je 21% ljudi željelo istrijebiti vuka prema 8% danas (Hf= 9.19). Postotak ruralnih ljudi koji bi željeli uvesti nagrade za ubijanje vukova pao je značajno od 1986187.(s 85% na 23%, Hf= 38.86), isto kao i onih koji bi željeli upotrebljavati otrove protiv vukova (s 26% na 4% Hi22= 8.91). Devedeset posto svih ispitanika slaže se da se populacija vukova u Hrvatskoj zadnjih 20 godina smanjila. Može se zaključiti da su veličina populacije vukova i veličina štete koju oni pričinjavaju glavna načela koja određuje stav mjesnog stanovništva prema vukovima. Od 1986187. vuk je, u stavu ljudi, pao s 4. na 7. mjesto kao štetočina. Stav prema vukovima kao vrsti u Hrvatskoj čini se dosta povoljnim za hitno uvođenje zakonske zaštite. Dodatno obavješćivanje i obrazovanje javnosti o stvarnom stanju populacije vukova pridonijelo bi daljem očuvanju te vrste. Zaštita vukova u Hrvatskoj pomogla bi pri spašavanju njihove populacije iu susjednim drža vama, a to je osnovni korak koji će olakšati dalje širenje vukova kao vrste prema sjeverozapadu, Alpama.