Zlostavljanje može biti fizičko, emocionalno i seksualno. Svaki oblik zlostavljanja djece ostavlja dugoročne posljedice štetne za djetetov razvoj. Poneki pokazatelji zlostavljanja tipični su za određeni oblik zlostavljanja, ali se većina znakova zlostavljanja ponavlja i uspijevaju se prepoznati u svim oblicima nasilja. U radu prezentirano ispitivanje pokazuje koliko su često pokazatelji zlostavljanja nad djecom prepoznati u dječjim vrtićima od strane odgojitelja. Rezultati ispitivanja u jednoj kući dječjih vrtića u Splitu pokazuju da četvrtina odgojitelja ne želi sudjelovati u ovakvom ispitivanju, te da samo 30% odgojitelja od ukupnog broja ispitanika prepoznaje znakove nasilja nad djecom u njihovim vrtićima. Odgojitelji većinom prepoznaju aktivne oblike poremećaja u ponašanju kao posljedicu zlostavljanja kod djece, dok je prepoznavanje pasivnih oblika poremećenih ponašanja kod djece kao pokazatelj gotovo zanemariv. Iskusniji i stariji odgojitelji lakše i više prepoznaju i prijavljuju znakove nasilja nad djecom, a seksualno zlostavljanje se još uvijek najmanje uspijeva prepoznati kao oblik obiteljskog nasilja. Rezultat pokazuje da 33% odgojitelja koji su uspjeli prepoznati znakove zlostavljanja nad djecom u obitelji nisu poduzeli mjere u svrhu zaštite djece, što upućuje na potrebu dugotrajnog osposobljavanja odgojitelja ne samo na deklarativnoj razini nego iu povećanom proaktivnom djelovanju u svrhu zaštite djece od zlostavljanja.