Nastava je instrumenta tradicionalno zasnovana na individualnom socijalnom obliku rada i obilježena je izravnim poučavanjem s naglašenim nastavnikovim ukazivanjem na pogreške u sviranju te upućivanjem kako nešto ispravno svirati. U takvoj se nastavi, pri kojoj nastavnik predstavlja model i poučava demonstracijom, a učenik oponašanjem nastavnikova sviranja nastoji reproducirati zapamćeno, uočava dominacija nastavnika i autoritarni stil vođenja nastave. Za razliku od tradicionalne nastave instrumenta, usmjerene na nastavnika, koja odnos nastavnik-učenik sagledava isključivo kroz metodičke aspekte poučavanja majstora koji prenosi svoja izvodilačka i interpretativna znanja, vještine i umjetničke vrijednosti učeniku-naučniku, suvremena nastava instrumenta, usmjerena na učenika, osim usmjerenosti prema čitavom spektru metoda rada, usmjerenih prema ostvarivanju najpovoljnijih ishoda učenja usklađenih s individualnim mogućnostima i preferencijama učenika, prepoznaje i značaj dvosmjerne interakcije, kao i svih sastavnica koje utječu na odnos nastavnika i učenika. Sa svrhom uvida u odlike aktualne nastave instrumenta, s aspekta interakcije nastavnika i učenika, u radu su istraženi stavovi učenika osnovnih glazbenih škola prema stilu poučavanja nastavnika instrumenta, nastavničkoj podršci te socijalno-emocionalnom ozračju u nastavi instrumenta. Primijenjen je upitnik općih podataka te upitnik za ispitivanje navedenih stavova.