Samoefikasnost je uvjerenje pojedinca o vlastitim sposobnostima organiziranja i izvršavanja akcija potrebnih za ostvarenje željenih ishoda. Osoba će pri procjeni samoefikasnosti za izvršenje nekog zadatka u konkretnom kontekstu procjenjivati da li posjeduje sposobnosti, vještine, znanja i druge neophodne resurse koji će mu osigurati uspješno dostizanje željenog cilja. Ukoliko je procjena pozitivna osoba će se upustiti u izvršavanje tog zadatka, a time i povećati vjerojatnost da će ga uspješno realizirati. Ali, ako je procjena negativna, osoba neće niti započeti s potrebnim ponašanjem i zasigurno ne može doživjeti uspjeh. Nakon čitanja ovog poglavlja moći ćete opisati ulogu uvjerenja o samoefikasnosti u obavljanju ravnateljskog posla te u ukupnom funkcioniranju i kvaliteti škole. Naime, u tekstu se objašnjava što samoefikasnost jeste, kao i preko kojih medijacijskih procesa ona utječe na ponašanje. Tako ćete biti u stanju definirati samoefikasnost i objasniti kako samoefikasnost sudjeluje u ponašanju čovjeka u konkretnim zadacima. Navode se faktori koji sudjeluju u razvoju uvjerenja o samoefikasnosti. Stoga ćete moći identificirati izvore samoefikasnosti i opisati promjene u samoefikasnosti putem izlaganja različitim izvorima samoefikasnosti. Dalje se u tekstu prikazuje situacionistička priroda samoefikasnosti koja će vam omogućiti povezivanje uvjerenja o samoefikasnosti s vrstom aktivnosti i specifičnostima situacije u kojima se procjena vrši. Iznose se rezultati dosadašnjih istraživanja koji pokazuju da je samoefikasnost ravnatelja povezana s čitavim nizom njihovih osobina i ponašanja koja mogu direktno ili indirektno utjecati na postizanje željenih obrazovnih ciljeva. Također, naglašava se važnost obrazovanja ravnatelja za uvjerenje o samoefikasnosti. Na temelju svega navedenog moći ćete procijeniti ulogu adekvatne permanentne edukacije ravnatelja u razvoju samoefikasnosti i ukupnoj uspješnosti u obavljanju ovog kompleksnog posla.